Voljeo sam joj nedostajati, gledati je kako se pripija uz mene nakon što me danima gleda sa drugima, voljeo sam je muciti svojim nedolascima i ravnodušnošću Voljeo sam sto sam je obavezao da bude moja, a ja nikada nisam morao biti njen. Da, nisam morao, ali, ocito sam postao.Voljeo sam da me moli i da trci za mnom.Voljeo sam da je gledam kako pati,ali nikada nisam voljeo da je vidim uplakanu i kad bih vidio njene suze brisao bih ih sa njenog lica.Voljeo sam da je nazivam pogrdnim imenima i da slusam kako mi ona uzvraca istom mjerom.Voljeo sam sve sa njom.Mislio sam da cu je time zauvijek vezati za sebe,moju malu crnokosu devojcicu zelenih očiju Nikada nisam ni slutio da ce mi vratiti istom mjerom sve dok jedne noci nije na moje oci vodila ljubav sa drugim.Tada je moja misao o njoj kao o osobi koju bih mogao da ozenim pala u ocaj,za mene je postala krpa kojom bih brisao pod.Ipak shvatio sam moja mala devojcica mi je samo vratila istom mjerom,a ja voljeo to ili ne zbog te glupe njene idaje odgurao sam je od sebe.Zaboljelo me je sto ju je imao neko ko je nije bio vrijedan.Jedno sto sam shvatio bilo je to da sam izgubio moju malu djevojčicu elenih očiju,.
